Poštovani prijatelji portala tarevci.info.
Ovo je poruka vama, i zato ćemo pisati u prvom licu množine kako bi što lakše prenijeli dio utisaka.
Ni najveći pesimista nije mogao predvidjeti ovo što se dogodilo i događa na ovim našim prostorima.
Pisali smo o toku poplava i u vaše domove slali fotografije sa lica mjesta. Ni tada nismo mogli pretpostaviti kako će izgledati ukupno stanje na kraju ovog katastrofalnog događaja. Ni sada se ne zna koliko smo potonuli jer dok se u višim dijelovima vodotoka bosanskih rijeka voda vratila u korita Šamac i okolina, Orašje i okolina. Bijeljina i okolina i drugi se još uvjek nalaze pod vodom.
Naša priča je vezana za Doboj.
Donijeli smo odluku da se organizujemo kao VOLONTERI MODRIČA i napravimo jednodnevnu akciju na čišćenju u Doboju. Eto da pomognemo koliko možemo. Zamolili tri organizacije da nam budu sponzori, (Udruženje Povratak posao i opstanak u modričkoj regiji, Udruženje “4T”Modriča i Udruženje “Aktiv IV” Modriča). Sakupili devetnaest dobrovoljaca (15 muškaraca i 4 djevojke). Animirali dvojicu naših sugrađana da se uključe sa svojim kamionima u našu akciju i odredili da to bude 22.05.2014.god.
Četvrtak ujutro u 06.00 po dogovoru se sakupila ekipa, naoružana alarkama i potrebnom logistikom sa četiri auta i dva kamiona krenula za Doboj. Od strane kontakt osoba upućeni smo u prigradsko naselje Pridjel. Tamo smo dočekani od strane predstavnika kriznog štaba i raspoređeni na posao.
Ovo do sada je bila sasvim obična priča. Mi eto solidarni i saosjećamo sa ljudima koji su u nevolji i došli da pomognemo. Radili smo, čistili mulj, iznosili poplavljene stvari brisali strugali istovarali utovarali. Na karaju su i domaćini zadovoljni sa onim što smo uradili i srčano su zahvalili na našem trudu.
Sada imamo problem. Iz Doboja iz Pridjela našim kućama smo ponijeli potresne slike svega viđenog i doživljenog na terenu.
Može li se ostati miran kad djevojke iz naše ekipe budu upućene u jednu porodicu da čiste u kući i brzo se vrate, jer domaćica reče istjerali smo blato iz kuće, vama fala ali mi nemate sad šta pomagati da čistim jer ja više i nemam ništa sem zidova.
Na drugom mjestu opet domaćica priča kako je imala puno dvorište kokoški a kako sad ima samo dva horoza i jednu koku te kako su oni negdje na nekim letvama preživjeli a da ni sama ne zna kako su do tih letava došli. I dodaje kako na dvorištu ništa nema ni šupe ni kokošinnjca a ni vanjskog WC-a a da u bašti ima dva koša za koje ne zna odakle su došli te kako maca po dvorištu dva dana hoda i uzalud traži svoje mačiće.
Siniša domaćin u kući na kraju naselja dok kupimo mulj 25cm debeo iz podruma zamoli da biciklo od njegovog sina ostane: “Eto moći će se oprati”. Nijemo smo se pogledali i zaključili da je to biciklo jedina konkretna stvar koja će ostati od stvari koje je imala ta kuća.
Dok smo radili u jednom dvorištu iz drugog je došao djed, koji sam živi, da zamoli da i u njegovo dvorište uđemo i pomognemo, kako on reče: “Šta, šta bilo”.
Došao je drugi čovjek i predložio da dio grupe pođe u dvorište kuće, i pokazao rukom na kuću, rekavši kako tamo živi majka sa djetetom te kako je domaćin kuće poginuo neposredno pred ovu masovnu nesreću.
O mulju, smradu razbacanim drvima, gumama i drugom otpadu nećemo ni govoriti. Teško je to opisati.
U svakom slučaju uz sve probleme kojih ima na pretek stekli smo utisak da se Pridjel, dobojsko prigradsko naselje solidno organizovalao u ovoj teškoj situaciji. Kako jedan od sagovornika reče: “To da se sada poslije ovoga život normalizuje sigurno će dugo potrajati i bit će teško bez pomoći drugih. Ipak smo sretni što niko nije izgubio život.”
Kasno poslije podne smo krenuli svojim kućama, umorni i tužni zbog svega šta smo vidjeli.
Ali mi smo otišli ali oni pomenuti i nepomenuti unesrećeni ljudi su ostali u svom problemu.
Ovaj tekst potpisujemo kao:
VOLONTERI MODRIČA
Hits: 10
