Nakon što smo nedavno objavili njegov tekst o 20-godišnjem jubileju od obnavljanja rada FK Zadrugar, na našu adresu se još jednom obratio naš veliki tarevački sportista Smail Salkić – HEKA. On je izrazio želju da objavimo dopunu njegovog rada koja sada uključuje cjelokupnu historiju tarevačkog sporta (uključujući pored Zadrugara i odbojku, stoni tenis i ženski fudbal) od 1933. do 2004. godine.  U njegovom tekstu nije obuhvaćen period od 2004. – do danas. Za taj period portal tarevci.info je u posjedu ogromne arhive i on će biti opisan u jednom od narednih objava. Također, u jednoj od narednih objava detaljno ćemo obraditi i Stonoteniski klub ZADRUGAR Tarevci.

U nastavku pročitajte tekst i pogledajte fotografije koje je za sve nas pripremio Smail Salkić – HEKA.

1. Period 1933. – 1992.

1.1 FK Zadrugar Tarevci

Prve sportske aktivnosti u Tarevcima su se počele odvijati nekad davne 1933. godine. Na inicijativu naprednih omladinaca u selu je osnovano Sportsko društvo “Slavuj”. Igralište je bilo na jednoj njivi na Šibovima, a prvu loptu su kupili i donijeli omladinci Širbegović Hajro i Mujbegović Mehmed. Odigrano je nekoliko prijateljskih susreta sa sportkim klubovima iz Modriče i klubovima iz drugih susjednih mjesta.

Na veliku žalost, poslije nekoliko godina nastupa vrijeme drugog svjetskog rata. Po završetku rata u selu se ponovno okuplja grupa omladinaca i aktivista i počinju razmišljati o nečemu što bi moglo zabaviti omladinu. Prvo se moralo naći mjesto za teren, te su aktivisti ponovno došli na ideju da se ide igrati na Šibovima. Ljudi koji su preuzeli inicijativu da bi se pokrenule sportske aktivnsti su bili: Hadžić Sejfudin-Brko i Berbić Safet. Otišli su u šumu, našli pravo stablo, obradili i postavili prve golove u Tarevcima negdje davne 1946/47. Pomalo su se skupljali omladinci i trčali bez ikakvih dodatnih rekvizita. Malo pomalo i skupi se taman toliko omladinaca da se može formirat prava ekipa.Ta ekipa se odvažila da proba igrati prave utakmice protiv ekipe iz Modriče i okolnih mjesta. Treba napomenuti da su jedni te isti omladinci trenirali, igrali utakmice, a istovremeno bili i rukovodstvo kluba. Naravno, sve se to činilo poslije kućnih obaveza, rada na njivama i drugih poslova. Tako se organizovao sportski život u selu poslije drugog svjetskog rata. Rat kao rat, sve je uništeno i nestalo i onda je poslije završetka rata trebalo početi sve iz početka. U selu se osjećala kriza, neimaština…
Teško je bilo obezbijediti za porodicu, moralo se mnogo više raditi, pogotovo na proizvodnji hrane te je većina stanovništva bila okrenuta poljoprivredi. U donjem dijelu Tarevaca je formirana Zemljoradnička zadruga. Mnogi mještani su tu radili da bi obezbijedili egzistenciju i opstanak svojih porodica.

Samo ime „Zadrugar“ nastalo je na osnovu Zemljoradničke zadruge, koja je osnovana u donjem dijelu sela i gdje je radila većina tarevljana, zarađujući za osnovne potrebe za život. U tom periodu u Sarajevu je izlazio dnevni list „Zadrugar“. Uredništvo tog lista je načulo da u Tarevcima postoji FK Zadrugar. To isto uredništvo je prikupilo nešto sportske opreme i zaputilo se u Tarevce, da budu nešto kao sponzori FK Zadrugara, kluba koji od 1948. godine pa do danas nosi isto ime kao prvog dana. Dnevni list je davno prestao da izlazi, a FK Zadrugar i dalje postoji.

Tog momenta formiran je samo FK Zadrugar, jer za druge sportove nije bilo uslova. Počelo se sa okupljanjem i organiziranjem rada u FK Zadrugar. Odigrala bi se i poneka utakmica sa ekipama iz Modriče i okolnih mjesta. To su bile prijateljske i nezvanične utakmice sve do 1958. godine, kada se Zadrugar prvi puta pojavljuje u zvaničnom takmičenju međuopštinskog podsaveza Doboj.

 

Tadašnji Zadrugar je imao niz uspješnih rezultata u prvenstvu kao i u Kup takmičenju.

Podsavezna liga Doboj 1961/62. godina

Podsavezna liga Doboj 1967/68. godina

Ekipa Zadrugara je kroz sva takmičenja uvijek postizala odlične rezultate, pa je tako u različitim rangovima, a na području opštine Modriča često osvajala prva mjesta, kao na primjer u sezoni 1961/62. i plasman u zonsku ligu. Zatim, u sezoni 1963/64. i ponovno u sezoni 1975/76. prvo mjesto i plasman u Sjeveroistočnu Bosansku zonsku ligu. Ponovno prvaci 1983/84., kao i 1990/91. kada je nastupio prekid svih takmičenja zbog rata u Bosni i Hercegovini. Zadrugar je dva puta bio učesnik kvalifikacija za ulazak u viši rang i to prvi puta 1966. godine kao prvak grupne lige Dobojskog podsaveza, kada je eliminiran od “Želje” iz Doboja. Drugi puta u kvalifikacijama za ulazak u zonsku ligu Zadrugar nije imao sreće, ovaj puta bolji je bio “Mineral” iz Banja Vrućice (0:3 prvi susret, 2:0 revanš).

Bilo je u tom periodu i mnogo osvojenih pehara i uspješnih rezultata, mijenjanja rangova takmičenja. Zadrugar je uvijek težio nadigravanju sa protivnicima, jer je u svojim redovima imao vrhunske igrače.

Prateći historijat i rezultate Zadrugara, moraju se pomenuti i neka druga velika imena, jer imena i pišu historiju. Mešanović Sakib, po svemu prvi predsjednik fudbalskog kluba, bio je i najduži period vodeći čovjek Zadrugara. Sakib je u tom periodu faktički cijelu porodicu podredio Zadrugaru, pa su tako dva sina, Hamdo i Hajrudin-Mrko igrali fudbal, a najmlađi sin Jasmin je bio uspješan trener u stonom tenisu, o čemu ćemo u drugom dijelu historijata. Poslije Sakiba, za čelnog čovjeka dolazi Smajl Ibrahimpašić, pa onda Muhamed Salkić, Mehić Asim, Šahzudin Berbić-Lija itd. Pored ovih vrijednih rukovodećih ljudi, bio bi grijeh ne pomenuti dvojicu nezaboravnih: Mujkić Ibro, trener mlađih pogona, potom sekretar Zadrugara kojeg je poznavala cijela dobojska regija, te Ibro (Hasana) Mešanović. Njih dvojica su bili zaista zaljubljeni u FK Zadrugar, narodski rečeno samo nisu spavali na stadionu. Naravno za pominjanje svih vrijednih osoba bi trebalo malo više vremena i prostora.

Zadrugar je u svom postojanju imao dosta uspjeha, ali i neuspjeha kao i svi drugi klubovi. Ovdje moramo podsjetiti na jednu Kup utakmicu. Zadrugar je savladao sve protivnike na opštinskom nivou i dogurao do finala na području Dobojske regije i za protivnika dobio “ŽELJU” Doboj. Prva utakmica u Doboju neriješeno, a onda revanš u Tarevcima. Sve je bilo na visokom nivou, nikada više gledalaca na igralištu, preko 3000. To je više nego tada stanovnika u Tarevcima, što govori da je “Zadrugar” bio omiljen u čitavoj dobojskoj regiji. Zadrugaru je bilo potrebno da postigne jedan pogodak, na terenu za klasu bolji od protivnika, gol je visio u zraku…ali da se to ne dogodi pobrinuo se sudac utakmice, rođeni šamčanin, bivši golman OFK Beograda Mustafa Hodžić, koji je izmislio prekid utakmice. Zašto, to samo on zna. Tarevljani i ljubitelji fudbala iz okoline mu to nisu zaboravili i oprostili ni do današnjeg dana. Dugo je bilo potrebno da se stvari pokrenu na bolje. Međutim bolje je sjećati se pozitivnih trenutaka, te kao takav zaslužuje da se upiše u historiju “Zadrugara”.

Nakon toga dolazi jedna generacija nadarenih fudbalera, koja donosi, po mišljenju javnosti najveći uspjeh u historiji Zadrugara. Naime, Zadrugar se uspio plasirati u Bosansko-Sjeveroistočnu zonsku ligu, gdje su dominirale izuzetno jake ekipe kao sto su FK Modriča, Borac – Bosanski Šamac, Tekstilac, Tošk, Proleter-Teslić, Natron, Gračanica, Orašje, Zvijezda Gradačac itd. Ovdje je interesantno napomenuti činjenicu vezano za publiku, na primjer na  utakmici u Tarevcima protiv Borca iz Bosanskog Šamca je prisustvovalo 2.500 gledalaca.

 

Da ne bi bili topovska hrana, pobrinulo se rukovodstvo kluba na čelu sa Smajlom Ibrahimpašićem, koji su učinili sve da klub bude uspješan među ovim velikanima. Stadion je poprimio novo ruho, postavlja se ograda oko stadiona, teren se dovodi u optimalno stanje, urađene su nove svlačionice, uređena su kupatila sa tuševima, toplom vodom i WC-ima, te moglo se početi s takmičenjem. Sačuvana je ekipa koja je ostvarila historijski uspjeh, a onda i pojačana sa povratnicima iz FK Modriča, sportske legende Mehmed-Rudi Halilbašić, Omer Halilbašić i Smail Salkić-Heka. Mora se napomenuti da je uprava kluba nagradila komplet ekipu i upravni odbor sa desetodnevnim boravkom na moru u kampu “Zaostrog”. Po povratku u Tarevce organizovane su pripreme sportske ekipe, a kamp za pripreme je postavljen na rijeci Bosni na Adicama. Za trenera je postavljen bivši centarfor Sarvan Zuhrudin. Da se žestoko radilo pokazali su rezultati u dolazećim utakmicama, gdje je Zadrugar pokazao snagu i ravnopravnost u odnosu na sve ekipe zonske lige. Zadrugar je na kraju bio plasiran na poziciji br. 6 sa istim brojem bodova kao i četvrti na tabeli.

Bosansko-Sjeveroistočna zonska liga – Sjever – 1975/1976.

Kad se sagledaju svi rezultati i nivoi takmičenja, ispada da je ovo najuspješniji Zadrugar u svojoj bogatoj historiji. Po evidencijama i mišljenju poznavaoca sportskih prilika u Tarevcima najbolji strijelci su bili: Sarvan Zuhrudin, Mehić Reuf, Ćarić Selmo i Salkić Smail-Heka, u zavisnosti od broja utakmica.

Zadrugar je uvijek imao sopstveni omladinski pogon iz koga su regrutovani mnogi vanserijski fudbaleri.Mirsad Beganović-Mikad i Raif Hadžihasanović-Rajka su npr. trenirali veliki broj vanserijskih igrača, koji su dolazili iz omladinskih pogona, što se da vidjeti iz priloženih fotografija.

Tri igrača FK Zadrugara su dogurala do jugoslovenske prve lige, odnosno prve lige Bosne i Hercegovine.

Prvi od njih je bio Salkić Zijad, koji je poslije kratkog boravka u FK Modriča dospio u ruke takvog stručnjaka kao što je bio Milan Ribar. Ribar je inače tvorac šampionske generacije sarajevskog Željezničara. Teško je bilo izboriti standardno mjesto, za jednog 17-godišnjeg mladića među divovima poput Katalinskog, Bratića, Janjuša, Hadžiabdića i dugih asova. Salkić potom odlazi u Iskru iz Bugojna, u čuvenu drugu ligu Jugoslavije. Ubrzo Iskra postaje prvoligaš i Salkić ponovo nastupa u najjačoj ligi bivše Jugoslavije.

Zatim stiže još jedan biser iz Tarevaca, koji se kao igrač nadogrdio u FK Modriča. Radi se o Djedović Džemalu. Poslije Modriče Djedović odlazi u tuzlansku Slobodu, gdje je doživio punu afirmaciju i godinama oduševljavao navijače ovog kluba. Poslije Slobode put ga vodi u Hrvatsku, tačnije u NK Mladost iz Petrinje, član druge jugoslovenske lige.

Treći fudbaler iz Tarevaca koji je iskusio prvoligaški fudbal je bio Bungur Vahidin – Kabeš. Bungur je nastupao za Đerzelez iz Zenice, dok je nastupao u prvoj ligi Bosne i Hercegovine pod strukom Husrefa Musemića. Karijeru je okončao u Njemačkoj, u trećoj ligi.

Mnogo dobrih fudbalera je nastupalo u republičkim ligama Bosne i Hercegovine. Interesantno je da se FK Modriča nije mogla zamisliti, a da u ekipi nema nijednog igrača iz Zadrugar-a. Iz tog razloga ću pokušati sastaviti jednu ekipu od igrača iz Tarevaca, a koji su nastupali za FK Modriču:
Mešanović Nusret – zvani Puškica, Sarvan Huso, Djedović Džemal, Salkić Zijad, Halilbašić Mehmed, Mešić Mersed, Halilbašić Omer, Širbegović Huso, Ćarić Selmo, Salkić Smail, Mehić Reuf-Sinđo, Djedović Mehmed, Salkić Mehmedalija-Meho, Bungur Meho-Mešica i Pavitinović Brajko.

Mora se znati da su mnogi fudbaleri iz Tarevaca pokazujući svoj talent i umijeće ušli među modričke fudbalske legende:

1. Mehmed Halilbašić – MEDO

Godina rođenja: 1947.
Mjesto rođenja: Tarevci
Igračka karijera:
1964-1971 Zadrugar, Tarevci
1971-1973 MODRIČA, Modriča
1973-1974 Jedinstvo, Odžak
1974-1975 MODRIČA, Modriča
1975-1983 Zadrugar, Tarevci

 

 

 

2. Zijad Salkić

Godina rođenja: 1955.
Mjesto rođenja: Sarajevo
Pozicija u timu: Vezni fudbaler
Igračka karijera:
1972-1974 MODRIČA, Modriča
1974-1977 Željezničar, Sarajevo
1977-1987 Iskra, Bugojno
Prvoligaška statistika: 26/4
– 1974/75: 1/0;
– 1984/85: 25/4

 

 

3. Omer Halilbašić

Godina rođenja: 1952.
Mjesto rođenja: Tarevci
Pozicija u timu: Desni krilo/polutka
Igračka karijera:
1967-1971 Zadrugar, Tarevci
1971-1975 MODRIČA, Modriča
1976-1977 Sloga, Doboj
1977-1978 Zadrugar, Tarevci
1978-1980 Zvijezda, Gradačac
1980-…       Zadrugar, Tarevci

 

 

4. Smail Salkić – HEKA

Godina rođenja: 1951.
Mjesto rođenja: Tarevci
Pozicija u timu: Zadnji vezni
Igračka karijera:
1966-1970 Zadrugar, Tarevci
1970-1975 MODRIČA, Modriča
1975-1978 Zadrugar, Tarevci
1978-1979 MODRIČA, Modriča
1979-1983 Zadrugar, Tarevci
1980-…       Zadrugar, Tarevci
Nastupao za reprezentaciju Tuzlanske zonske lige

 

 

5. Džemal Djedović

Godina rođenja: 1958.
Mjesto rođenja: Modriča
Pozicija u timu: Vezni fudbaler
Igračka karijera:
1977-1982 MODRIČA, Modriča
1982-1986 Sloboda, Tuzla
1986-1989 Mladost, Petrinja
Prvoligaška statistika: 60/2
– 1982/83: 5/0
– 1983/84: 25/1
– 1984/85: 20/1
– 1985/86: 10/0

Dolazilo je do smjena generacija i rangova takmičenja, ali FK Zadrugar je uvijek ostajao u vrhu svih liga. Ne smijemo zaboravit navijače, koji su uvijek bili uz svoj klub i moramo istaći da takvih navijača nema niti jedan klub. Pisati na temu sporta u Tarevcima je prilično teško, jer mnogo činjenica i događaja neće biti zapisano i obuhvaćeno, jer uvijek postoji mogućnost da se neke stvari izostave zbog zaborava i nezabilježenih momenata kroz vrijeme. Tako da svi koji imaju dodatnih informacija su dobrodošli da obezbijede dodatne informacije i time da daju svoj doprinos ovoj priči.

1.2 Odbojka

Pored fudbala u tom periodu, Tarevci su imali i jednog “domaćeg” učitelja koji je pokrenuo inicijativu da se formira odbojkaški klub. Radi se o Izi Mehiću (učitelj iz Tarevaca). Na njegovu inicijativu počelo se sa treninzima, a igralište je napravljeno na prostoru Zadružnog doma. Da pomogne oko organizacije i treninga, dobrovoljno se prijavio niko drugi nego najbolji nastavnik fizičkog vaspitanja u modričkoj školi, Fehim Peleš. Međutim, ubrzo je počela da se razvija odbojka u Modriči, pa su neki talentovani mladići iz Tarevaca pokušali da tu traže šansu za napredak u sportu. Odbojka u Tarevcima nije dugo trajala, vjerovatno zbog nedostatka sredstava, a i zbog manjeg interesa za odbojkom.

1.3 Stoni tenis – “STK “ZADRUGAR”- Ferijalac

Tu se nije stalo sa sportskim aktivnostima, pa su se pojavili entuzijasti ljudi koji vole sport iznad svega. Sjeli, dogovorili i odlučili da se pokrene i oformi još jedan kolektiv u Sportskom društvu “Zadrugar”. Zijad Mujkić, Mešanović Hajrudin kao vodeći ljudi i trener Muradif Mujkić, pokreću Stono teniski klub pod imenom “STK “ZADRUGAR”- Ferijalac.

Stonoteniski klub STK Zadrugar Tarevci osnovan je 2. marta 1980. godine u prostorijama Osnovne škole 25. maj u Tarevcima. Prva lica u predsjedništvu i upravi kluba bili su:

• Edin Halilbašić,
• Hajrudin Djedović,
• Mehmed Beganović,
• Zijad Dugić,
• Zijad Mujkić – trener prvog muškog tima,
• Muradif Mujkić – trener prvog ženskog tima,
• Redžo Mujkić,
• Hajrudin Mešanović i
• Jasmin Mešanović – selektor svih ekipa.

Jedan stol, malo reketa i koja bijela loptica i počinje se sa radom. To je datum za pamćenje, mart 1980. godine. Treba napomenuti da se počelo sa dječacima, a onda se ekipi priključuje Jasmin Mešanović kao trener i odmah se formira ženska ekipa. Da bi se treniralo i igrali mečevi bila su potrebna financijska sredstva. Mnogo je osoba bilo raspoloženih koji su bili raspoloženi da pomognu, ali nemoguće je sve nabrojati, pa ćemo pomenuti nekoliko firmi i pojedinaca kao npr. Rafinerija ulja, 8.septembar kao i Ferijalni savez Modriče. Od pojedinaca koji su finansijski pomogli treba pomenuti Hasana Mujkića, Zijada Dugića, Esada Zilića, Milana Jelića, Šefika Mujačića i Antu Šerića, te mnogi drugi. Naporno se radilo, pa su ubrzo počeli pristizati rezultati. E, sad opet pominjati sve pojedinosti, trebalo bi ogromno vrijeme i prostora pa ćemo opet pomenuti najistaknutije rezultate, da se niko ne osjeti zaboravljen.

Prvi koga moramo pomenuti je Narsid Mujkić, najstariji, ali i najbolji u kategorijama u kojima je nastupao, zatim dolazi Damir Mešanović, koji je osvojio sva prva mjesta u svim kategorijama (mlađi pioniri, stariji pioniri, juniori i seniori), na državnom prvenstvu (Ex YU) osvojio je fantastično treće mjesto, a u igri parova zajedno sa Borisom Pranjković iz Viteza drugo mjesto. U svojoj kategoriji u dublu dva puta prvak Jugoslavije 1986. i 1987. godine. Muška ekipa se takmičila u Republičkoj ligi BiH, a najbolji plasman je drugo mjesto iza ekipe Tuzle. Ovdje moramo pomenuti i ostale članove, koji su takođe postizali odlične rezultate: Malešak Dževad, Maid Mujkić, Almir Mehić, Almin Halilbašić…

Ženska ekipa, predvođena trenerom Jasminom Mešanović nastupala je u Republičkoj ligi 1986., 1987., 1988., 1989. i 1990., da bi 1991. ušla u drugu saveznu ligu Jugoslavije i da se nije dogodio rat bile bi članice i najjače lige tog vremena bivše Jugoslavije. Perjanica i najbolja igračica Mujkić Merdžana osvojila je sva prva mjesta u svim kategorijama i bila je na vratima reprezentacije Jugoslavije. Odmah iza nje dolazi Samira Mujkić, koja je isto tako osvajala sva prva mjesta i donijela mnogo medalja u Tarevce. Ovdje se moraju pomenuti i ostale djevojčice bez kojih ni veliki rezultati i uspjesi ne bi bili kompletni: Mujkić Nedžada, Bungur Edina, Mehić Elvira, Mujkić Amra, Sanela Sendijarević, kao najveći talent nove generacije Tursić Alma.

STK “Zadrugar” je na opštini Modriča bio dobitnik raznih društvenih priznanja, kao što su “Sportska ekipa godine”, zatim “Osmoseptembarske nagrade” i “Srebrne Plakete”, inače najvećih društvenih priznanja koja su dodjeljivana na modričkoj opštini. Veličina “Zadrugara” je u tome što je pravio vrhunske rezultate ne godinu ili dvije, nego cijelih deset godina, i cijeli taj period svoga postojanja ga je krasila požrtvovanost, velika disciplina i kolegijalnost svih članova, a ne samo pehari i medalje.

 

To bi ukratko bio rezime o sportskim dešanjavima u Tarevcima do 1992. godine.

2. Period 1999. – 2004.

2.1 Povratak 1999. i nastavljanje sportskih aktivnosti 2001.

Nesretni rat 1992. je sve sportske aktivnosti zaustavio, kao i naše živote. Tarevljani su protjerani iz Tarevaca i nastaje agonija koja traje godinama. Međutim, tarevljani se 1999. godine vraćaju svojim kućama i 2001. godine ponovo se pokreću sportske aktivnosti. Bez ikakvih uslova počinje se sa treninzima djece rođene između 1988. do 1993. Na treninge se dolazilo iz Gradačca, počelo se na Sarajlićki. Treninge i okupljanje djece je vodio Salkić Smail-Heka, a pored roditelja djece, svesrdnu pomoć su pružili Nahdet-Salko Sulejmen, Tursić Mevko i Sarvan Mustafa-Gašo, koji je bio glavni prevoznik. Napravila se skupina od 40-tak dječaka da bi 2003. godine ponovno nastala pauza.

 

2.2 Ponovno aktiviranje rada FK Zadrugar Tarevci

Od tih dječaka i novo pristiglih, ponovno se pokreće sportsko društvo koje se registruje 2004. godine. Dana 21.03.2004. godine u prostorijama Osnovne škole u Tarevcima održana je Osnivačka skupština kluba. Klub se do 2010. uglavnom takmičio u prijateljskim utakmicama. U sezoni 2010/2011 klub se počinje takmičiti u Međuopštinskoj ligi Modriča. Klub je u zadnjem kolu izgubio naslov prvaka, no uspješnu sezonu ipak je uspio krunisati titulom Opštinskog kupa.

I ovaj novi Zadrugar niže uspješne rezultate, a najveći je bio 2011. godine kada je u finalu Opštinskog kupa osvojio prvo mjesto i stekao priliku da odmjeri snage sa FK Laktaši 21.09.2011. godine, tadašnjim članom prve lige Bosne i Hercegovine.

Važno je napomenuti da je jedno vrijeme postojao i ženski fudbalski klub Zadrugar. Nažalost to je trajalo veoma kratko.

Trenutno je na sceni jedna nova ekipa FK Zadrugar, koja ima prvoligaške uslove za takmičenje, moderne svlačionice, dobar teren sa reflektorima, uređenu svu infrastrukturu i sada treba očekivati i prateće rezultate, o kojima će pisati vrijeme.

3. Zaključak

Velika zahvalnost za pojedinosti u ovom tekstu zaslužuju:

• Meho-Mešica Bungur,
• Fajko Beganović,
• Damir Mešanović,
• Rešad Širbegović,
• Anđelko Starčević,
• Zuhrudin Sarvan,
• Izudin Muradbegović…

Mnogi će ostati nespomenuti u ovoj priči, ali neka niko na hateri, jer fokus priče je na starijim generacijama.

Više fotografija možete pronaći u galeriji! Pogotovo obratite pažnju na fotografije naših bivših fudbalera na početku zasnivanja Zadrugara, a koji su i danas živi.

Svi oni koji žele i osjećaju potrebu da pruže dodatne informacije koje upotpunjuju ovu sportsku priču su dobrodošli, pogotovo period poslije 2003/2004!!!

Autor teksta: Salkić Smail – Heka

Hits: 1063