Namaz kao veličanstveni Allahov dar dat ljudima na Zemlji, zasigurno spada u najstarije ibadete koje je Svevišnji Gospodar propisao ljudima i džinnima. Kur’an nam nedvosmisleno potvrđuje da je namaz bio propisan i ranijim vjerovjesnicima i njihovim narodima, a životopis Allahovog Poslanika Muhammeda a.s. besprijekorno potvrđuje da je namaz bio i prvi ibadet nakon kelimei-šehadeta koji je bio naređen Resulullahu a.s. i njegovim ashabima. Na početku dva namaza po dva rekata, da bi kasnije, na mir’adžu, Uzvišeni Poslaniku s.a.v.s. propisao pet dnevnih farz-namaza, a Poslanik ashabe vremenom podučio i dodatnim nafilama (dobrovoljnim namazima).
Koliko je namaz kao ibadet značajan i važan, svjedoči nam veliki broj kur’anskih ajeta i hadiskih predanja. Kur’anom nas Svemogući podučava da je namaz sredstvo ispomoći vjerniku, kako u blagostanju tako i u nedaćama. U suri Bekare Allah dž.š. kaže: ”O vjernici, potpomozite se saburom i namazom. Doista je Allah na strani strpljivih!”, a hadiska predaja nas podučava da je namaz ”stub vjere.” Stoga, neka ovaj tekst bude iskreni poticaj vjernicima da shvate važnost i vrijednost propisanih namaza, te da iste redovno obavljaju cijeli svoj životni vijek, a dobrovoljni namazi nek nam posluže kao nadopuna farzima i ukras pomoću kojeg ćemo lakše doći do Allahove milosti i Njegovog Dženneta.
Pored pet propisanih /farz/ namaza koje je dozvoljeno klanjati pojedinačno, ali ih je višestruko efdalnije klanjati u džem’atu, Uzvišeni nas je počastio i nafilama za koje nam je obećao dodatnu nagradu ukoliko na njima ustrajemo. Nafile su nadopuna propisanim namazima. Ukoliko nam zafali propisanih namaza, odnosno ukoliko nam ti namazi budu falični (nepotpuni) zbog našeg misaonom odsustva u njima, dobrovoljnim namazima, na Sudnjem danu, upotpuniće nam se ono što je nepotpuno od propisanih. To je samo jedna od odlika nafile, a ima ih jako puno.
Dobrovoljne (nafila) namaze možemo klanjati u džamiji, u kući, na otvorenom i na svakom drugom čistom mjestu. Međutim, nafile je najbolje klanjati u kući, osim onih koje je Poslanik a.s. klanjao na otvorenom ili u džamiji (namaz za kišu, teravija i slično).
Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Najvrijedniji namaz jednog pojedinca jeste namaz u njegovoj kući, izuzev farz-namaza.” (Buhari, Muslim)
Najvrijednija nafila je ona koja se redovno obavlja. Uzvišenom neće dosaditi da nagrađuje Svoje robove sve dok oni budu ustrajni u svojim ibadetima. Stoga, ustrajnost i konstantnost je jako preporučena kad je ibadet nafile u pitanju.
Vrste dobrovoljnih namaza
Prema podjeli koja se spominje u knjigama fikha postoji više kategorija, vrsta i podvrsta dobrovoljnih namaza. Spomenućemo ih ovim redom :
Posebno poznate i preporučene nafile
1.) Potvrđeni sunneti koje je preporučeno klanjati uz farz-namaze. Njih ima dvanaest rekata kako to prenosi Ummu Habibe r.a. od Resulullaha s.a.v.s. : ” Nema nijednog roba muslimana , koji svaki dan mimo farzova, radi Allaha klanja dvanaest rekata dobrovoljnog namaza, a da mu neće biti sagrađena kuća u Džennetu.” (Muslim)
U hadisu kog prenosi hazreti Aiša, r.a. decidno se pojašnjava o kojim rekatima je riječ : ” četiri rekata prije i dva poslije podnevskog farza, dva rekata poslije akšamskog farza, dva rekata poslije jacijskog, te dva rekata prije sabahskog farza.” (Tirmizi)
Kad su u pitanju dva rekata sabahskog sunneta zabilježena je posebna Poslanikova aktivnost oko ove nafile. Naime, nju Resulullah nije ispuštao ni kad bi bio na putu.
Što se tiče podnevnih nafila tu se bilježi više različitih mogućnosti:
– Klanjati dva rekata sunneta prije i dva poslije podnevskog farza
– klanjati četiri prije i četiri poslije farza
– klanjati četiri rekata poslije farza, te
– klanjati četiri prije i dva rekata poslije podnevskog farza.
Ovu posljednju soluciju preporučuje većina islamskih pravnika i alima, jer se direktno uklapa u pređašnju hadisku predaju koju prenosi h.Aiša od Resula s.a.v.s.
Poslije akšama i jacije se preporučuje obavljanje dva rekata sunneta koje je Allahov Poslanik najčešće klanjao u svojoj kući, kao i većinu ostalih nafila.
Ipak, ove nafile, to jest dnevne sunnete dozvoljeno je klanjati i u džamiji.
Kad su u pitanju nafile vezane za džumu namaz, Poslanik a.s. je preporučio, ali i svojom praksom potvrdio klanjanje, nekada dva, a nekada četiri rekata sunneta nakon džumanskog farza. Njih je nekad klanjao u džamiji (četiri rekata), a nekad kući (dva rekata). Nema ništa vjerodostojno preneseno od Poslanika o njegovom klanjanju sunneta prije hutbe, osim uopćene preporuke i dozvole da se ranije dođe u džamiju te se u istoj klanja dva rekata tehijetul-mesdžida, uči se Kur’an, zikri i vrijeme provodi u ibadetu. Dozvoljeno je klanjati i više rekata nafile prije nego imam izađe na minber.
2. Nepotvrđene dnevne nafile. Između ikindijskog ezana i ikameta mustehab (lijepo) je klanjati dva ili četiri rekata nafile za onoga koji može ili kako to Poslanik s.av.s. u jednom hadisu kaže: ”za onoga koji hoće.”
Kad je u pitanju dobrovoljni namaz između jacijskog ezana i ikameta, nemamo nikakvih posebnih naznaka da ga je Muhammed s.a.v.s. obavljao, osim uopćenog hadisa u kom se kaže: ”Između svakog ezana i ikameta ima (dobrovoljni) namaz za onog ko hoće (da ga obavi).” Imam Šafija, Ahmed, te imami našeg hanefijskog mezheba – Ebu Jusuf i Muhammed, smatrali su da se svaka noćna nafila klanja od po dva rekata. Na osnovu ovog mišljenja vjernicima se preporučuje da, ako hoće da namazom upotpune vrijeme između jacijskog ezana i ikameta, mogu to učiniti klanjajući dva rekata nafile. Imam Ebu Hanife je preporučivao četiri.
3. Duha namaz. Vrijeme duha namaza je otkad sunce odskoči za jedno koplje (petnaestak minuta poslije izlaska) pa sve do pred podne. Poslanik a.s. ga je toplo preporučivao. Ebu Zerr r.a. kaže: ”Moj najbolji prijatelj, sallallahu ‘alejhi ve selleme, mi je preporučio tri stvari (da ih obavljam do kraja života): da postim tri dana od svakog mjeseca, da klanjam dva rekata jutarnjeg (duha) namaza i da klanjam vitr-namaz prije spavanja.” (Buhari, Muslim) Druge hadiske predaje nam govore da je ovaj jutarnji namaz Poslanik a.s. i sam klanjao sa različitim brojem rekata (nekada dva, nekada četiri, a nekada šest ili osam rekata).
4. Noćni namaz je posebno odabran i vrijedan dobrovoljni namaz koji je redovno praktikovao Poslanik a.s., te isti preporučivao svojim ukućanima i svojim ashabima.
Ovaj namaz ima svoju svekoliku vrijednost. O tome govori nekoliko hadisa Poslanika s.a.v.s. koje navodimo u nastavku :
Prenosi Ebu Umame r.a. da je Allahov Poslanik a.s. rekao: ”Klanjajte noćni namaz, jer to je bio običaj pobožnih ljudi koji su živjeli prije vas, to vas približava vašem Gospodaru, čisti vas od ružnih postupaka i odvraća vas od grijeha.” (Tirmizi, Hakim, Bejheki)
”Najbolji post nakon ramazana je post u Allahovom mjesecu muharremu, a najvrijedniji namaz, nakon farz-namaza, je noćni namaz.” (hadis prenosi Ebu Hurejre, a bilježi Muslim)
Prenosi Sehla ibn S’ad i kaže: ”Vjerovjesniku s.a.v.s. je došao Džibril i rekao mu: ”Muhammede, živi koliko hoćeš, ali opet ćeš umrijeti, voli koga hoćeš, ali ćeš ga ostaviti, i radi šta želiš, ali znaj da ćeš za to odgovarati.” Zatim je rekao: ”Muhammede, čast jednog muslimana je noćni namaz, a njegov ponos je neovisnost o ljudima.” (Hakim)
Prenosi se od Džabira r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: ”U noći ima određeno vrijeme, u kojem, ako rob musliman potrefi (pravi trenutak) i zamoli Allaha za dobro i ovoga i onoga svijeta, sigurno će mu to dati. Tako je svake noći.” (Muslim)
Iako broj rekata noćnog namaza nije ograničen, dio islamskih učenjaka smatra da je najbolje da se ograničimo na onoliko rekata koliko je klanjao Allahov Poslanik a.s.
Aiša r.a. je kazala: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., ni u ramazanu ni mimo ramazana, nije klanjao (noćnog namaza) više od jedanaest rekata.” (Buhari, Muslim)
Hanefijski učenjaci smatraju da u ovih jedanaest rekata spada i tri rekata vitra koje je, po usulu hanefijskih šejhova, vadžib klanjati.
Neki ashabi i tabi’ini Allahova Poslanika a.s. su ovu noćnu nafilu uz ramazan klanjali i sa većim brojem rekata. Spominje se broj od dvadeset rekata, što je ostala praksa i do današnjih dana u većini mesdžida u svijetu. Ova noćna nafila se uz ramazan klanjavala u džem’atu, uz prisustvo velikog broja klanjača. Nazvana je i teravih-namazom jer su se nakon svaka četiri rekata klanjači odmarali, činjeći u toj pauzi zikr i učeći Kur’an. Kod nas se ova noćna nafila (to jest teravija) u većini džem’ata klanja bez predviđene pauze i selam se predaje na svaka četiri rekata. Naš alim h. Husein ef. Đozo, ali i mnogi drugi prije i poslije njega, smatrali su, sukladno dokazima iz hadisa, da je bolje selam predavati nakon svaka dva rekata, bez obzira koliko rekata ove nafile (teravije) klanjali : osam, deset ili dvadeset.
Po sunnetu je da nam vitr-namaz bude posljednji namaz u noći koji ćemo klanjati prije nastupa zore. Ovaj vitr se kod nas uz ramazan obično klanja uz teraviju, te se kao i teravija klanja u džem’atu. Vrijeme noćnog namaza nastupa nakon klanjanja jacijskog propisanog namaza i traje do pred samu pojavu zore. Neki ovaj namaz zovu još i salatut-tehedždžud, kao i kijamul-lejl.
Dobrovoljni namazi s posebnim povodom
1.) Tehijjetul-mesdžid je namaz koji klanjamo pri ulasku u džamiju u bilo koje vrijeme, a da to nije vrijeme nekog farza ili sunneta. Ovaj namaz se klanja kao pozdrav mesdžidu ili džamiji u koju ulazimo. Ima dva rekata.
2.) Namaz nakon povratka sa putovanja. Nakon što se sa putovanja vratimo u mjesto stanovanja pohvalno je i lijepo da prije odlaska kući svratimo u lokalnu džamiju ili mesdžid (mekteb) klanjamo dva rekata. To je bila praksa Allahovog Poslanika a.s.
3.) Istihara namaz. Ako hoćemo donijetu neku važniju odluku u životu, a ne znamo koliko je ona dobra po nas, tada ćemo klanjati istiharu i nakon toga proučiti istihare dovu. Istihara-namaz je sunnet Allahova Poslanika, kog je često preporučivao ashabima. Ima dva rekata.
4.) Salatut-tevba (namaz za pokajanje). Ukoliko želimo da se pokajemo za određene ovodunjaličke prijestupe ili pojedinačni grijeh, lijepo je da uzmemo abdest, klanjamo dva rekata nafile i potom zamolimo Allaha za oprost tog ili tih grijeha, te učinimo iskrenu tevbu (pokajanje). Na ovu nafilu nas upućuje hadis kojeg prenosti hazreti Ebu Bekr, a bilježi ga Ebu Davud i Tirmizi.
Dobrovoljni namazi koji se klanjaju u džem’atu
1.) Ramazanska noćna nafila (kijamul-lejl odnosno teravija). Većina islamskih pravnika smatra da je noćni namaz, za razliku od ostalih mjeseci, u mjesecu ramazanu efdalnije i bolje klanjati u džamiji, u džem’atu. To nam pokazuje i višestoljetna tradicija muslimana cijeloga svijeta, koji ovaj namaz klanjaju u džem’atu, s različitim ili ustaljenim brojem rekata od osam, deset, dvadeset i slično.
2.) Namaz prilikom pomračenja sunca i Mjeseca (salatul-kusuf). Ovaj namaz ima dva rekata koji, po nekima, imaju po dva ruku’a i četiri sedžde. Za ovaj namaz nije propisan ni ezan ni ikamet. Ljudi se pozivaju na ovaj namaz riječima: ”Essalatu džami’a!” (namaz u džem’atu!). Na ovom namazu Kur’an se na stajanju uči naglas. Nakon klanjanja ovog namaza sunnet je da imam održi hutbu (govor) prisutnima u kojoj će ih podsjetiti na ahiret, Sudnji dan, polaganje računa i slično. Nema smetnje da se salatul-kusuf klanja i pojedinačno u kući.
3.) Namaz za kišu (salatul-istiska) je namaz koji se klanja onda kada postoji velika potreba za kišom, koja u određenom mjestu nije dugo padala. Kod nekih učenjaka se ovaj namaz smatra sunnetom, dok imam Ebu Hanife smatra da se ne mora u ovom slučaju klanjati namaz, već je dovoljno proučiti dovu za kišu. U hadisima Allahova Poslanika se spominje i namaz, ali se spominje i dova. Kako god muslimani da postupe u ovom slučaju postupit će, u oba slučaja, po sunnetu Poslanika a.s. Ako bi se klanjao namaz, on se može obaviti i pojedinačno i u džem’atu, s tim da bi se u džem’atu klanjao u jutarnjim satima (kad se klanja bajram, duha i slično). Klanjao bi se poput bajram-namaza. Ukoliko bi se učila samo dova, ona se može učiti džematile, zajedno sa imamom na otvorenom, ili se pak može učiti nakon namaza ili tokom džumanske hutbu. Više je vjerodostojnih načina kojima je Resulullah sa ashabima molio za kišu, tako da možemo postupiti na bilo koji od tih spomenutih načina.
Ostale nafile
1.) Salatul-hadže (namaz za želju). Ovaj namaz se klanja ukoliko imamo neku od ”dunjalučkih potreba” (kako se to kaže u jednoj daif predaji), te želimo da nam se ista i ispuni. Tom prilikom se preporučuje klanjanje dva rekata ovog namaza, te učenje dove za ispunjenje ove potrebe odnosno želje.
2.) Salatut-tesbih (tesbih-namaz). Po jednoj predaji ovaj namaz ima četiri rekata i klanja se na neuobičajen način. S obzirom da oko vjerodostojnosti ovog hadisa i autentičnosti ovog namaza ima razilaženja, nećemo ga detaljnije obrazlagati. Većina imama naših mezheba, te muhadisa i fakiha ranijeg vremena nije smatrala ovaj namaz sunnetom Poslanika a.s. i nije preporučivala rad po ovom hadisu.
Nije prenešeno u knjigama hadisa i fikha da su Poslanik a.s. i njegovi ashabi učili poznati zikr (ajetul-kursijju i tespih) nakon klanjanja nafila. Taj zikr se, u doba prve generacije ashaba i tabi’ina, isključivo vezao za propisane /farz/ namaze i učio ga je svako za sebe, shodno svojoj želji i mogućnosti. Ipak, nema greške ako se zikr prouči i nakon nafile.
Prilikom klanjanja nekih od navedenih nafila trebamo voditi računa da ih ne obavljamo u vremenima kad je pokuđeno, odnosno zabranjeno klanjati.
Allahu moj, učini nas iskrenim sljedbenicima sunneta Tvoga Poslanika s.a.v.s., pomozi nas da budemo od onih koji će čuvati svoje farz i vadžib namaze, te uz njih redovito obavljati i ove dobrovoljne za koje Ti posebno i dodatno nagrađuješ !
Autor: Admir Iković, prof
akos.ba
Hits: 8
