Draga moja braćo, iako se još uvijek nalazimo u mubarek danima blagdana Kurban-bajrama, i mada bismo trebali to blagdansko raspoloženje još uvijek osjećati, moramo priznati da neke stvari koje se dešavaju oko nas ne dozvoljavaju nam da to blagdansko raspoloženje traje, nego ga naglo prekidaju i ostavljaju gorak osjećaj razočarenja koji baca sjenu na sve lijepo što nam se desilo proteklih dana.
Kao što sam govorio i na bajramskoj hutbi, postoje ljudi koji će ovogodišnji blagdan Kurban-bajram pamtiti po raznim stvarima, od smanjenog broja hadžija zbog radova koji se izvode na proširenju harema Kabe, preko toga da je prvi dan Kurban bajrama bio posljednji dan popisa u BIH, do toga da se ostvarila naša dugogodišnja želja i nada da se zajedničkim radom i nastupanjem predstavnika svih naroda koji ovdje žive kada rade za jedan cilj a to je širenje lijepih vijesti i bilježenje uspjeha u svijet odašilje jedna pozitivna i lijepa slika o Državi BIH i narodima koji u njoj žive, a to su nam priredili naši fudbaleri kada su se izravno plasirali na Svjetsko prvenstvo u fudbalu.
Kada govorimo o hadžu taj dio sreće koji se osjeća je hvala Bogu ostao nedirnut, jer još uvijek se radujemo što smo i sa područja našeg Medžlisa među nekoliko miliona hadžija sa svih strana svijeta imali i dvije hadži-hanume sa našeg područja za koje Allaha dž.š. molimo da im hadždž bude kod Allaha dž.š. kabul i mebrur te da se u narednim danima žive i zdrave vrate svojim porodicama, te da i njihove dove za koje smo ih molili da ih upute onome koji dove prima budu kabul kako bi se Allah dž.š. i nama smilovao, stanje olakšao i popravio i kako bismo se i mi popravili i bolji vjernici a samim tim i bolji insani postali koji nikome zla ne snuju i koji nikome zla ne čine, dobro rade i na dobro pozivaju.
Kada govorimo o uspjehu koji su postigli naši nogometaši, nažalost sutradan poslije njihove pobjede razočarala nas je vijest da su na povratku sa utakmice život izgubila tri naša državljanina, trojica ljutih krajišnika koje će mnogi pamtiti da su živote izgubili po povratku sa utakmice ali ja bih volio da zapamtimo, jer je ova informacija došla od osobe koja ih je poznavala-da su ti mladići bili čvrsto vezani za vjeru, za džamiju i da je jedan od njih se vec raspitivao kakva je procedura da sljedeće godine ide na hadž biciklom, a u svom posljednjem intervjuu su iskazali svoje žaljenje što nisu stigli na bajram namaz da ga klanjaju u Latviji organizovano sa ostalim navijačima, ali kaže Allah je milostiv, pa valjda će oprostiti. Allaha dž.š. molim da ih grijehe oprosti i da i njima i nama bude Milostiv na Sudnjem danu.
Što se tiče popisa stanovništva, tu se izgleda polahko ostvaruju moje sumnje i strah koji sam izrazio prilikom obraćanja vama u toku bajramske hutbe. Najviše bih volio da se taj strah ne ostvari ali izgleda da smo veoma blizu toga, jer posljednja dešavanja u toku posljednja dva dana ukazuju mi na jedno a to je da su oni koji su nastojali na sve moguće načine da nas izbezume uspjeli na drugom planu a to je da metodom zastrašivanja i pritiska dođu do svoga cilja, da nakon što smo uspjeli objasniti narodu koliki je značaj da se na popisu slobodno izjasne kao BOŠNJACI, da im je vjeroispovijest ISLAMSKA, a jezik BOSANSKI, da su pod pritiskom predstavnika Republičke popisne komisije poklekli i nanijeli štetu svom narodu nama BOŠNJACIMA.
Moji strahovi vezani za popis se ovdje ne završavaju, no ne smijem ih sve ni iznijeti jer se bojim ako ih iznesem da će se i ostvariti.
U protekla dva dana desile su se još neke stvari koje velika većina nije ni primijetila, možda ih niste čuli niti vidjeli, no to što nešto nismo vidjeli niti čuli ne znači da se nije desilo i da nas se možda ne tiče, a ove stvari nas se itekako tiču. Proteklih dana je u Modriči formirano udruženje SRPSKI NARODNI POKRET 1389 MODRIČA. Taj pokret koji ima svoj profil na fejsbuku tvrdi kako nikada nije bilo teže biti srbin, pisati ćirilicu i govoriti srbski jezik. I još kažu kako im je cilj „Да ширимо ПРАВОСЛАВЉЕ,да ширимо Србство.“ Početak puta koji vodi do ostvarenja tih njihovih ciljeva jeste lijepljenje plakata. A ako ste išli do Modriče u prethodna dva dana mogli ste vidjeti te njihove plakate na kojima stoji velikim fontom ispisan broj 1389.
Draga moja braćo, 1389. godine su turski vojnici do koljena porazili srpke vojnike na Kosovu polju. Od tada oni Kosovki boj slave i od njega su napravili mit, a jedini su u svijetu koji slave poraz, svi ostali slave pobjede. Međutim imajući u vidu da su isti ti mladići sinoć oko devet sati vozeći se kroz ulice u Modriči gdje žive muslimani uz jake zvukove sirene iz svojih automobila uzvikivali „TURCI,TURCI“, to nam daje za pravo da sumnjamo u iskrenost njihovih namjera da nastoje da šire srpsvo i pravoslavlje, nego da je to samo izgovor za javno maltretiranje nesrpskog stanovništva naše opštine, prvenstveno nas Bošnjaka, muslimana za koje oni smatraju da smo nastali od turaka, jer jedino tako možemo shvatiti te njihove provokacije i povike TURCI, TURCI, jer znamo da u Modriči ne živi niti jedan Turčin. Znajuči noviju povijest Kosova i položaj srba na tom prostoru, imajući u vidu da se Kosovo odcijepilo od Srbije onog momenta kada je broj srba na Kosovu pao ispod 10%, to nam budi sumnju u to da su neke strukture upoznate sa rezultatima popisa stanovništva na ovom području, i obzirom da znamo da su pod pritiskom Republičke instruktorice prepravljane popisnice, to budi naš strah koji osjećamo da bi se djelovanje ovog udruženja koje je prve svoje plakate polijepio u noći prvog dana bajrama, i to lijepljenje plakata objavio zvanično na internetu, slika pod rednim brojem deset u tom albumu nedvojbeno dokazuje da su njihovi aktivisti plakate lijepili i po Tarevcima, jer se na toj desetoj slici u albumu jasno vidi da su plakat zalijepili na oglasno tablu MZ Tarevci odmah ispod bajramske čestitke kod kuće našeg džematlije Sarvana Mehe. To dovodi u pitanje našu dalju sigurnost i opstanak na ovim područjima, i bojimo se da se nebi na nama izvršila osveta za Kosovsku bitku, i da se historija BIH ne pretvori u noviju historiju Srbija, a novija historija Kosova koje se odcijepilo od Srbije da se ne prnese na manji bh entitet u kojem mi živimo. Nadamo se da će ovaj naš vapaj i poziv za prevazilaženje ovog stanja stići do nadležnih opštinskih, republičkih i državnih organa, i da će nam sigurnost obezbijediti oni koji su za to zaduženi.
Hits: 16
