U nastavku prenosimo tekst i fotografije preuzete sa facebook stranice Džemata Tarevci:

Safija Mulić je, definitivno, naša najstarija džematlinka. Ova, još uvijek vitalna starica, koja tvrdi da ima oko 100 godina, doživjela je duboku starost ali i tešku muku.
U ovim godinama, (kada bismo ih i doživjeli), očekivali bismo da imamo pomoć i uslugu od naših ukućana. Međutim, kod ove nane to nije slučaj. Naprotiv, ona je ta koja je i sa svojih 100 ljeta prinuđena da služi svoju kćerku Muniru koja je, usljed zdravstvenih komplikacija, u potpunosti ostala BEZ VIDA, potpuno je SLIJEPA NA OBA OKA. Tako ove dvije žene, jedna stara i gluha a druga slijepa, u samoći provode dane u situaciji koju ne bismo poželjeli nikome.
Mnogi im pomažu u toku mjeseca ramazana donoseći im svoje priloge, prehrambene artikle kao i sadaku, ali to nije rješenje za njihovo stanje.
Njima treba skrb i njega u smislu svakodnevnog obezbjeđivanja friške hrane i to hrane za dijabetičare, jer obje boluju od DIJABETESA (šećerne bolesti).
Njima treba bar jednom sedmično pomoći u održavanju njihovog stambenog prostora.
Njima treba mnogo toga!!!

Duboko smo u ušli u ovogodišnju zimu. Snijega nema ali i pored toga zimska učmalost nije izostala.
Za one koji rade, svelo se samo na to da idu na posao i s posla kući, Učenicima u šloču i opet kući a oni koji ne rade još i gore. ne izlaze iz kuće samo gledaju TV.

Po starom dobrom običaju neumorni za ovu godinu feštaju dvije večeri.
Tako je bilo i u Omladinskom domu u Tarevcima.

U Omladinskom domu u Tarevcima se tradicionalno organizuje novogodišnja proslava. Tako je bilo i ovog puta.Oni koji su bili prisutni kažu da je bilo jako veselo.…

“Opterećenje poduzetnika prafiskalnim naknadama u Bosni i Hercegovini je najveće, kada se poredi sa zemljama Evropske unije, ali i sa zemljama okruženja. To u velikoj mjeri…

Koliko god vrijeme u kojem živimo obilježavali lošim i teškim u istom tom vremenu događaju se i lijepe stari. Utoliko ljepše kada pozitivne inicijative krenu od mladih ljudi.
Na inicijativu članova Sekcije mladih iz Tarevaca (SMT) pokrenut je projekat pod nazivom “Solidarnost nema nacionalno obilježje ni geografske granice”.
U projekat su uključeni srednjoškolci – učenici SŠC „Jovan Cvijić“ Modriča, SŠC „Nikola Tesla“ Vukosavlje i Srednje škole „Pero Zečević“ Odžak.
Projektom su obuhvaćene slijedeće aktivnosti:

Krenuo tako putnik namjernik u nepoznatom pravcu. Ni cilja ni razloga već eto neka se hoda.
Naiđe tako na semafor kod Doma Pelesića i kako se upali zeleno on po gasu, u jedino mogućem pravcu a da nigdje ne skreće. Pred njim se otvorila duga prava ulica, osvjetljena i ukrašena sa obe strane lijepim kućama. Snijega ima samo toliko da se zna da je zima počela pokazivati svoju ćud.
Kad krenu uz brdo pitao se: Gdje li ja to idem, ali nije stao. Bi mu nekako zanimljivo kad naiđe na dosta oštru lijevu krivinu i novo lagano penjanje. Njemu su u susret nailazila vozila i svi su došli i prošli kao po zadatku. Rado bi da priupita gdje se to on našao ali svi su kako i naišli tako i prošli.
Savladao je on tako nekoliko ležećih policajaca i još jednu poveću uzbrdicu iza koje se pojavi prostrana raskrsnica na kojoj je bilo mnoštvo parkiranih auta.
Pravo ispred njega predivan sebilj. Istina neosvjetljen ali lijep dodatno ukrašen snježnim bjelilom. Sa desen strane osvjetljena kafana sa manjim brojem gostiju. Iznad vrata pisalo je GO-GO.

Esad Halilbašić je rođen 1947.god. u Tarevcima, od majke Kade i oca Zahira. Odrastao je u rodnim Tarevcima uz dvije sestre i dva brata. Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Modriči. Poslije zavšene vojne akademije radio je kao oficir predavač na akademiji u Zadru a zatim obavljao niz operativnih i komandnih dužnosti u JNA. Sredinom osamdesetih godina raspoređen je u TO BiH. Nesretne ratne godine je dočekao kao Komandant Okružnog štaba TO  Doboj. Po izbijanju nesretnog rata u BiH obavljao je dužnost komandanta  Tešanjske brigade u sastavu AR BiH a početkom 1993.god. je raspoređen na  dužnost pomoćnika komandanta II Korpusa AR BiH, za operativno nastavne poslove, u Tuzli.  Poginuo je u aprilu 1993.god, pogođen granatom u selu Ravne kod Kladnja.

Brigadir Esed Halilbašić je za uspješno obavljanje oficirkih  zadataka odlikovan priznanjem Zlatni Ljiljan.